• 1
  • 2
  • 3

U Petu nedjelju vazmenu, 19. svibnja 2019., sv. krizma u Stocu u crkvi sv. Ilije proroka, kako se prakticira svake godine. Župnik don Rajko Marković pripremio četrdeset i jedno u crkvi i jedno u Vidovu polju. Crkva puna župljana. Ima vjernika i pred vratima, pod kišobranima. Za vrijeme sv. Mise, pod kojom se dijeli sv. krizma, župnik nastoji uposliti što više krizmanika devetoškolaca: u početnu pozdravu i daru, u biblijskim čitanjima i psalmima, u molitvama vjernika, i to da sve bude jasno i glasno da ih i nagluha osoba može čuti i razumjeti. A osobito da budu pribrani i svjesni u činu primanja sakramenta sv. krizme nakon propovijedi. Don Rajko je izrazio dobrodošlicu biskupu Ratku podsjetivši sve u crkvi na neke trenutke iz povijesti župe, osobito na izgradnju katoličke škole, kojoj je prije 150 godina kupljeno zemljište na terenu gdje je početkom 20. stoljeća podignuta i župna crkva.

Biskup je u propovijedi iznio tri točke:

1.- Isusova rečenica iz nedjeljnog Ivanova Evanđelja: Dječice, novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas (Iv 13,34). To je dakle „zapovijed“, a ne simpatija, i ujedno je i „nova“ po tome što je sam Isus primjer takve ljubavi. Sv. Jeronim prenosi kako je sv. Ivan apostol doživio duboku starost, oko stotinu godina, čak se počeo pomalo gubiti. Ne sjeća se što je jučer bilo, ali ga drži memorija iz drugovanja s Isusom, od prije šezdeset i više godina. Tako je u svim susretima s ljudima, govorio i ponavljao jedno te isto: „Ljubite jedan drugoga“, što je toliko puta čuo od Gospodina. Samo to nije zaboravio, a drugo je sve počeo zaboravljati: „Blaženi evanđelist Ivan - piše sv. Jeronim - do kraja je starosti boravio u Efezu. Jedva je u crkvu donošen na rukama učenika. Nije mogao u glas nadovezati mnogo riječi. Kod pojedinih okupljanja obično je govorio samo ovo: 'Dječice, ljubite se međusobno'. Kada je učenike i braću koja su bila nazočna konačno svladala dosada što su uvijek slušali jedno te isto, rekli su mu: 'Učitelju, zašto uvijek to govoriš?' On je odgovorio mišlju dostojnom Ivana: jer je naredba Gospodnja; ako se samo to provede u djelo, dosta je“.

- Krizmanici, Isusovi učenici! Jeste li čuli novu zapovijed? I zapamtili?

2. - Pavlova rečenica iz Djela apostolskih: Kroz mnoge nam je nevolje u kraljevstvo Božje (14,22). Tim su riječima, veli sveti Luka, apostoli Pavao i Barnaba „tješili“ narod prolazeći kroz Listru, Derbu i Ikonij. Kakva mi je utjeha: kroz mnoge nevolje? prigovorit ćeš. A sv. Pavao odgovara: Nevolje su trenutačne, a Kraljevstvo je Božje trajno stanje. Sve patnje ovoga svijeta nisu ništa prema slavi koja nas čeka u nebesima. Izdrži taj dušak nevolje na zemlji, pa ćeš vidjeti rajskoga blaženstva na nebesima. Božji su nam ugodnici primjer u takvoj strpljivosti. I oni su na zemlji molili da im bude bolje, a ne bude uvijek bolje. A sveti su zato što su prihvatili volju Božju, ljudske bolesti, političke zatvore, medijske klevete, i ne popuštaju u vjernost Bogu i ne prigovaraju Božjoj providnosti, pravednosti i ljubavi.  

- Krizmanici, vidite li da nije lagan kršćanski život. Ali jest moguć i ostvariv. A ostvaruje se s pomoću darova Duha Svetoga, njegove Jakosti i Mudrosti, Bogobojaznosti i Razbora, s pomoću spasonosna Znanja i Savjeta u zdravoj Pobožnosti. Što se više otvoriš Duhu Božjemu u vjeri i nadi, to ćeš bolje ostvariti Isusovu novu zapovijed ljubavi, to ćeš lakše i sigurnije kroz mnoge nevolje u Kraljevstvo Božje.

- Krizmaniče, vjeruješ li ovo? Kako se držiš u nevolji, poteškoći, neuspjehu? Kakva ti je izdržljivost? Samo hrabro!

3. – U vrijeme potlačenosti afričkih naroda od strane Europljana bilo je i ovakvih zločinačkih pothvata. Kolonizatori bi znali vršiti pokus s djetetom otkidajući ga od roditelja i držali bi ga daleko od svijeta u posebnoj odvojenosti, ko u šumi u Hrgudu. Dijete se razvijalo samo fizički, tjelesno, bez ikakva govora i odgoja, škole i kulture. A kada bi mu bilo 15 godina, eto ko tebi sada koji završavaš deveti razred, pustili bi ga iz kaveza. Taj bi dječak bio na duhovnoj razini od 2-3 godine: neodgojen, neizvježban, nerazgovorljiv, poludivlji.  A mi smo svi skočili oko tebe čim se rodiš: da te upišemo u knjige, da te krstimo u crkvi, da te vježbamo u govoru, u pamćenju, u ponavljanju imena, da te pratimo u školi, i opet se toliko otimaš da svom silom želiš biti poludivljan i u kući, u školi, i u župi!

Krizmanici su pokazali da su pozorno pratili što se govorilo i znali su odgovoriti na krizmateljeve kratke upite. Poslije sv. Mise zajednička fotografija pred oltarom.

Župnik je s biskupom pošao u Vidovo polje gdje je mala Mia, s poteškoćama u razvoju, čekala primiti sv. krizmu i sv. Pričest. Bio je to trenutak iskrene radosti i majke i oca, i kume i sve kućne čeljadi.

Župnik je u župnom dvoru počastio okolne svećenike koji su, završivši sv. Mise u svojim župama, došli na čestitke.