• 1
  • 2
  • 3

Stočani u posjeti Karlovcu, 4. i 5. svibnja 2019.Na poziv, našeg prijatelja, Međugorčanina vlč. Filipa Pavlovića, župnika župe sv. Martina biskupa u Karlovcu-Hrnetić, HKUD „Stolac“ iz Stoca sa svojim župnikom don Rajkom, posjetili smo Karlovac, u subotu i nedjelju, 4. i 5. svibnja 2019.

Krenuli smo u subotu u 5,00 sati ujutro iz Stoca i nakon rekreativne i ugodne vožnje s nešto duljom stankom na granici, ali i kavama i osvježenjem na odmorištima stigosmo u Karlovac u 13,00 sati.

Pred župnom crkvom dočekaše nas s prijateljskim osmjehom i raširenih ruku uz zvuke župnih zvona župnik don Filip sa svojim suradnicima Karlom i Lovrom. Posjetismo u crkvi Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu, poklonismo se, pomolismo i zapjevasmo, zatim krećemo u župnu kuću gdje nas srdačno primaju, časte i cijelo vrijeme dobrom hranom goste, župnikovi roditelji Ante i Maća koji upravo za ovu našu posjetu stigoše iz Međugorja. Puni stolovi svega blaga Božjega, te nakon prijateljskog pitanja i upoznavanja, kratkog osvježenja, sjedamo za ručak koji je pripremljen obilato i s puno ljubavi. Tu nam se pridružuje uz srdačno rukovanje i pitanje naš Stočanin Srećko Čoko s Borojevića-Dulovac, nastanjen s obitelji u Karlovcu. Na početku ručka pjesma, molitva i blagoslov pa blagovanje. Poslije ručka naš vozač, uvijek dobro raspoloženi, Vinko Čule, priprema autobus za obilazak kulturno-duhovnih destinacija uz pratnju i stručno vodstvo župnika Filipa. Prvo obilazimo stari grad Zrinskih i Frankopana Ozalj. Na ulazu u grad dočekuje nas vodič Miroslav, kaže mu naš Dumo onako na prvu: „Znaš šta je, Miroslave, ima u tebi nešto hercegovačko da je kolik' šibica“, a Miroslav k'o s nokta: „Moja je mama Hercegovka, rodom iz župe Domanovići, s Bivolja Brda iz obitelji Merdžan“, e Bog te pomog'o, koja slučajnost, kaže naš Vinko, pa to je moja prva susjeda, te tu onda pitanje, razgovor, smijeh, razmjena darova… Miroslav nam sve lijepo tumači, sve iz dvorca u dvorac, iz sobe u sobu, povijest Zrinskih, povijest Frankopana. Ozalj je jedini grad na svijetu ispod koga prolazi željeznica, kod Ozlja je jedna od najstarijih hidroelektrana na svijetu, treća u svijetu, a prva u Hrvatskoj napravljena 1908. po preporuci Nikole Tesle. Kad bi se u to vrijeme podmirio Ozalj i Karlovac strujom onda je višak slan za Zagreb.

Stočani u posjeti Karlovcu, 4. i 5. svibnja 2019.Poslije Ozlja krećemo u Krašić, rodnu župu blaženog kardinala Alojzija Stepinca, gdje je blaženik proveo posljednje godine svoga tamnovanja. S posebnim osjećajem i ponosom ulazimo u njegovu radnu sobu, za čijim se radnim stolom ganut i s puno poštovanja fotografira naš dumo, zatim ulazimo u spavaću sobu i svi se slikamo kod njegova bolesničkog kreveta na kome je umro na glasu svetosti, opremljen sv. sakramentima, 10. veljače 1960. Tu smo mu se pomolili i u zagovor preporučili jednim Očenašom…. Preporučili smo mu sami sebe, čitavu našu župu, sve naše pokojne i sve koji su se preporučili u naše molitve, zapjevasmo i pjesmu: „Sveta Mariojo moli svoga Sinka, da nam Isus dade dobrih svećenika“, jer se kardinal posebno zauzimao za svećenički podmladak. Poslije je don Filip rekao nekoliko važnih podataka iz blaženikova života, nakon čega se naš Dumo uime svih nas potpisao i nekoliko riječi zapisao u Knjigu sjećanja u kardinalovoj primaćoj sobi. Poslije odlazimo u župnu crkvu u kojoj je kardinal služio sv. Misu i tu smo se uključili u klanjanje pred Presvetim koje je predvodio mjesni župnik i izrekli u svome srcu osobne molitve blaženom kardinalu da nas zagovara kod dobrog Boga za koga je on dao svoj život. Iz Krašića se vraćamo u Karlovac u Nacionalno Svetište sv. Josipa, koje je zamislio kardinal Stepinac, a ostvario kardinal Kuharić. Predivan osjećaj, svetište uređeno i odiše jednom mirnom duhovnošću. Posjetismo crkvu i kip sv. Josipa zaštitnika obitelji, doma i Domovine i opet naravno zajednička molitva, pjesma, pa osobne molitve kod Josipova kipa. Dok smo pjevali, reče jedna gospođa u crkvi našemu don Filipu: „Kako lijepo pjevaju, imam osjećaj da sam na Mariji Bistrici.“ Poslije posjetismo i galeriju u kojoj se nalazi čitav Isusov život koji je u komišini uradila jedna časna sestra. Čudo Božje!

 Stočani u posjeti Karlovcu, 4. i 5. svibnja 2019.

Nakon Svetišta odlazimo u centar grada u župnu crkvu gdje se upravo obavljala svibanjska pobožnost i nakon toga svi imamo sat vremena slobodno za kavu i osobni obilazak grada. Poslije odlazak u župu Hrnetić gdje nas čeka svečana večera koji su priredili župnikovi roditelji s pomoćnim osobljem. Molitva, pjesma, blagoslov, razgovor, izmjenjivanje dojmova s putovanja i u tome trenutku dolaze naši domaćini kod kojih odemo na prenoćište i odmor i tamo opet večera, razgovor, upoznavanje, predivni ljudi. Naš dumo ostaje kod župnika na prenoćištu, ali ga je prije ugrabio naš Srećko da posjeti njegovu obitelj u Karlovcu, što je dumo rado prihvatio. Tu su dumu lijepo primili i ugostili bračni par Srećko i Lucija, koji maju i svoje dvije kćeri na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Ugodan i srdačan razgovor, k svojima dođe i njegovi ga lijepo primiše.

Sutri dan je nedjelja, 5. svibnja, svi dolazimo do 8,00 sati u župnu kuću, oblačenje narodne nošnje i u crkvu, priprema za sv. Misu koja će biti u 9,00 sati. Željo nas raspoređuje po klupama, Emma po glasovima, a Anđela sjeda za sintisajzer. Nakon župnih zvona naš dumo s domaćim ministrantima izlazi na oltar, a Folklor započinje i sva crkva prihvaća ulaznu pjesmu: „Isus usta slavni“.

Na početku don Filip pozdravlja sve nazočne, našeg župnika i naš Folklor što je svijet prihvatio oduševljeno s prijateljskim pljeskom. Don Rajko započinje sv. Misu, pozdravlja domaće vjernike, naše domaćine po obiteljima, župnika Filipa, njegove roditelje i svima zahvaljuje na srdačnom i lijepom prijemu, te naglašava kako je don Filip posjetio Stolac sa svojim župljanima, 6. listopada 2018. i tada se rodila ideja da i mladi Stočani sa svojim župnikom posjete Karlovac, što se evo danas i ostvarilo. Bogu hvala!

Stočani u posjeti Karlovcu, 4. i 5. svibnja 2019.

Sv. Misa se odvijala po ustaljenom rasporedu: naši mladići čitaju misna čitanja: Matej i Marko, a molitvu vjernika: Ante i Josipa. Dumo je održao prikladnu i poučnu propovijed na temelju Evanđelja: Uskrsli Isus je među svojim apostolima, gdje ih hrabri i poučava, a onda je propovijed primijenio na svakidašnji život, život u zajednici, braku i obitelji, koji je pun iskušenja, ali i radosti. Propovijed je vrlo lijepo prihvaćena i poslije sa zadovoljstvom komentirana. Pod sv. Misom lijepo se pjevalo, molilo i na kraju se puno svijeta pričestilo. Nakon popričesne molitve dumo je svima zahvalio na pobožnom sudjelovanju u sv. Misi, a onda su naši mladi: Krešo i Brigita pristupili s darovima gdje je dumo uz zahvalu župniku darovao sliku grada Stoca, stolačku turističku monografiju, zatim vrećicu s hercegovačkim specijalitetima, lozom i žilavkom, te DVD-eom i CD-eom našega Folklora.

Župnik je na kraju također svima zahvalio i domaćima i gostima i našemu dumi na predvođenju sv. Mise i na ovom lijepom bratskom susretu. Poslije misnog blagoslova, puk je ostao u crkvi, a naš Marko je najavio program koji je slijedio poslije sv. Mise. Rekao je nekoliko riječi o našem društvu, a onda najavio program folklorno-duhovnog karaktera: Pozdravne pjesme, Svetoj žrtvi uskrsnici, Rodoljubne pjesme i Stolačka himna. Voditelj je naglasio da smo pripremili i lijep folklorni program koji smo trebali izvesti pred crkvom pod nazivom: Hercegovačko sijelo, bećarci, kolo, pjesma i lindžo, ali zbog kišnog vremena taj ćemo dio morati ispustiti.

Nakon završne pjesme: „Zdravo Djevo“, započeli smo program prilagođen crkvenom prostoru, sav je puk ostao na programu, zainteresirano pratio i svaku točku s prijateljskim pljeskom nagradio. Poslije programa zajedničko i pojedinačno slikanje s domaćinima, čestitanje i razmjena dojmova. Baš je bilo sve lijepo i na obostrano zadovoljstvo. Evo nam sada još jednoga zemljaka iz Riđice sina pok. Mate, nastanjenog u Karlovcu, nema gdje nas nema! Poslije nastupa, presvlačenje narodne nošnje i kako je još bilo 2 sata do ručka rodila se ideja da iziđemo u Centar na kavu, te s nama u autobus naš Srećko pa u gard na piće. Na vrijeme se vraćamo, kratko osvježenje i na ručak u župnu kuću. Opet sve bogato i obilato, postavljeno po stolovima, pjesma, molitva, blagoslov i objed. Poslije zajedničkog blagovanja svi na noge, bećarci muški, ženski, kolo, pjesma, uhvatiše se s nama i domaći, k'o da smo vazda zajedno, evo nam u kolo i župnika i njegovih roditelja, baš lijepa i opuštena atmosfera.

E, sada je već i vrijeme polaska, što bi pjevale naše cure svatovima u kolu: „Spremajte se kićeni svatovi, vrijeme vam je, a daleko vam je“. Nama to nije nitko zapjevao, ali nam je vrijeme polaziti. Dolazimo do autobusa, ispraćaju nas maši domaćini sa župnikom, zvone zvona, razmjenjuju se darovi, pozdravi, telefoni, lijepo nas opremiše, pun autobus ića i pića, nećemo trebati svraćati u Macole. Molitva i polazak u 14,30 sati i uz razgovor, šalu, pjesmu i odmore stigosmo sretno u Stolac u 22,00 sata, puni lijepih dojmova i osjećaja sa željom da nam se opet što ovako ubrzo dogodi. Odmah dumo po povratku u Stolac nazva don Filipa te njemu i svim domaćinima uime svih nas srdačno zahvali i sve pozva na ponovni susret u Stocu. I ovoga smo puta na najbolji mogući način u Karlovcu predstavili našu župu i naš grad kroz kulturnu i duhovnu baštinu Hrvata stolačkoga kraja.