• 1
  • 2
  • 3

STOLAC: TKO DOSTOJNO BLAGUJE, BLAGO NJEMU!Na zapovijedanu i neradnu svetkovinu Tijelova ili Brašančeva, 30. svibnja, u Stocu je odan poseban čin štovanja i klanjanja Božanskim Osobama: Isusu Kristu i Duhu Svetomu, a sve u slavu Oca našega na nebesima. Već više godina na samo Tijelovo podjeljuje se sv. potvrda i odvija procesija gradskim ulicama.

Nesigurno vrijeme cijeloga dana preporučilo je da se sakrament sv. krizme dijeli u župnoj crkvi sv. Ilije, iako su pred crkvom već izjutra bile postavljene klupe za pedeset i jednoga krizmanika, za njihove kumove i roditelje. Dobro su došle vjernicima koji nisu mogli ući u crkvu! Ali nakon sv. Mise, koja je počela u 18.00 sati, Bog dade prekrasno i gotovo vedro vrijeme tako da se mogla mirno i radosno obaviti i Tijelovska procesija kroza Stolac.

Prije početka misnoga slavlja najprije je jedan krizmanik stupio pred biskupa Ratka i pozdravom, koji je među krizmanicima „natječajem“ odabran kao najprikladniji, izrazio dobrodošlicu, a jedna krizmanica buketom proljetnoga cvijeća. Župnik don Rajko Marković uputio je pozdrav biskupu i svećenicima u ime cijele župe. Koncelebrirali su, osim župnika, još i don Damjan Raguž iz Rotimlje, don Ivan Bebek s Domanovića i don Tomislav Ljuban iz Mostara. Kasnije su se slavlju priključili don Anđelko Planinić iz Prenja, don Marko Šutalo s Aladinića i don Nikola Menalo s Bune. Raspjevani župni zbor pratio je i sv. Misu i svečanu procesiju. Za biblijska čitanja bili su zaduženi krizmanici. Evanđelje je navijestio župnik s Rotimlje.

U homiliji na temu drugoga misnog čitanja - 1 Kor 11,23-26 - biskup je kratko podsjetio na jedno od najčudesnijih obraćenja u kršćanstvu, ono „Savlovo u Pavlovo“ počevši od susreta s Kristom pred Damaskom. Tri godine provedene u arabijskoj pustinji omogućile su obraćeniku Savlu i razmatranje nad Biblijom i moguće objave Božje. Imao je što pričati kroz dva tjedna u Jeruzalemu Petru apostolu (Gal 1,18), koji ga iz prve ruke mogao izvijestiti o najvažnijim događajima Isusova života, a Pavao njega o svojim spoznajama i objavama. I upravo sv. Pavao, po svoj prilici poučen od sv. Petra, prvi nam je zapisao Isusove riječi s Posljednje večere u trenutku pretvorbe kruha u Isusovo božansko Tijelo i vina u njegovu božansku Krv. Odakle mi to znamo da se to događa na oltaru? - To mi ne znamo svojom pameću, nego čvrstom vjerom vjerujemo Isusovim riječima koje nam je prenio sv. Petar, sveti Evanđelisti, sv. Pavao, današnja Crkva. Mi vjerujemo njihovim riječima i svjedočanstvima. Po čemu se vidi da mi to vjerujemo? - Po tome što prihvaćamo da je za kršćane katolike bitno to da tomu Tijelu i Krvi pristupamo dostojno, tj. bez ljage teškoga grijeha, s prethodnim kajanjem i sv. ispovijeđu. Tko pristupa dostojno, blago njemu! Tko pristupa nedostojno, taj prima osudu. Nedostojno pristupa, na primjer, onaj tko se nalazi u objektivnu moralnom neredu - kao što je namjerna razvedenost od ženidbenoga druga i obavljeno civilno vjenčanje s novim bračnim partnerom, ponekada s posljedicama više razvedenih obitelji. Ako takav ili takva misli da može mirno pristupati sv. Pričesti kao da se nije ništa dogodilo, sve bez ispovijedi u kojoj ionako ne može primiti odrješenja dok se stvari pravno ne stave na svoje mjesto, taj blaguje svoju tešku osudu. Isto tako vjeru pokazujemo u svome moralnom životu kada opslužujemo sve Božje zapovijedi. Onaj tko se hvali da ne vjeruje u Boga, on ni ne obdržava svih Božjih zapovijedi. On sebe uvjerava i tako se vlada da naravne zapovijedi nije nitko dao, da iza njih nitko ne stoji i da nas nitko ne će suditi po njima, ni na ovom ni na drugom svijetu. Pravi vjernik to sve u savjesti prihvaća i tako se u životu odgovorno ponaša.

Krizmanici su se u obredu odricanja odrekli sotone i njegova zavođenja i sjaja, a, izrazivši vjeru u Trojednoga Boga i njegovu Crkvu, pristupali su sakramentu u uniformiranoj odjeći, uredno, pobožno, odgovarajući jasno, oči u oči s biskupom koji je svako toliko provjerio kako su bili budni pod misnom propovijedi.

Molitvu je vjernika izmolilo sedmero krizmanika.

Pod pretvorbom svi koji su mogli kleknuti, bili su na koljenima u znak najvećeg štovanja Presvetoga Oltarskog Sakramenta.

Procesiju s Presvetim kroz grad navijestio je župnik don Rajko. Kako rečeno, tako učinjeno. Postaja su bile raspoređene: pod Gradom, kod Dogane, na Centru i na Trgu sv. Ilije proroka. Svećenici su se izmjenjivali noseći Presveto. Na svakoj su postaji pročitali odlomak iz Evanđelja. Biskup je dijelio blagoslov s Presvetim. Pjevale su se euharistijske pjesme, koje su ugodno odjekivale gradom. Razglas je još više pojačavao djevojačke glasove, a kada se pjevačima činilo da je prenisko, znali bi podignuti za tercu ili kvintu. Policija je bila odgovorna za vanjski red, koji je bio bespogovoran. Pero je na Centru s tri milozvučna zvona dočekao i otpratio procesiju od oko 2.000 vjernika. Završni svečani blagoslov u crkvi. Jest sve trajalo oko dva i pol sata, ali nije se posustalo ni u hodu, ni u pjesmi, ni u molitvi, ni u želji za klanjanjem Božanskim Osobama Presvetoga Trojstva. Konačna župnikova zahvala i biskupova zahvalna riječ i župniku i svima koji su priredili ovo veličanstveno slavlje.

Sestre su milosrdnice bile zadužene za svoje poslove: s. Alojzija za vanjski red djece, a s. Slava za pripremu u blagovalištu. I to bijaše pravo i besprijekorno. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!

----------------

Prema župnikovu izvještaju, prošle 2012. godine u stolačkoj je župi bilo 3.123 vjernika u oko 800 kuća; vjenčanja 15, sprovoda 28, krštenja 33, prvopričesnika 55 i krizmanika 62. Od katoličkoga tiska Cnak ulazi u 90 obitelji, MAK u 40 itd.

KIUM, 2013-05-30

tijelovo2013