• 1
  • 2
  • 3

1.    Za sami početak jedno lagano pitanje, tko je to don Rajko Marković?! Upoznajmo čitatelje portala Stolac.co s Vašim likom i djelom.
Rođen sam 11. studenoga 1953. u Prenj – Dubravama.
Nižu osnovnu školu pohađao sam u Prenju, 1960. – 1964., višu osnovnu u Crnićima, 1964. – 1968., a sjemenište – klasičnu gimnaziju u Dubrovniku, 1968. - 1972. godine.
Teološki studij završio sam u Sarajevu, 1974. - 1980.
Za svećenika sam zaređen u Gracu kod Neuma na Petrovdan, 29. lipnja 1978., a Mladu misu sam slavio u Prenj-Dubravama na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1978. godine.
Bio sam kapelan u Gabela Polju 1980., pa zatim u Hrasnu od 1980. – 1983. godine.
Od 1983. do 1999. bio sam župnik i upravitelj Svetišta Kraljice Mira u Hrasnu.
Od 1999. godine u Stocu sam župnik, a od 2000. i dekan Stolačkog dekanata.


2.    Kad bi nas Isus danas posjetio koliko bi bio zadovoljan s nama i onim što radimo u Njegovo ime? Jesmo li pravi vjernici?
Pa,  Isus je i danas trajno s nama. On je rekao svojim apostolima, pa tako i nama Njegovim vjernicima danas: „Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“. Dakle, Isus uzašavši na Nebo nije nas ostavio same, nego je i dalje ostao nazočan među nama, po sv. Misi – Euharistiji, sakramentima, crkvenom učiteljstvu, sv. ocu Papi, koji na zemlji upravlja Crkvom Božjom u ime Kristovo. Dakle, mi na ovom svijetu kao Crkva ne možemo zalutati, mogu pojedinci, ali Crkva kao institucija ne može otići u krivo, jer ju je Isus ustanovio, na tvrde temelje postavio, na križu od grijeha otkupio i za nju rekao: „Ni vrata paklena neće je nadvladati“.
E sada, kada bi Isus danas prošetao između nas u tjelesnom obliku, kao prije 2000 godina, što bi nam rekao i bi li bio zadovoljan s nama? Ma, sigurno bi postupio kao i „u ono vrijeme“. Pozivao bi nas/narod na obraćenje, pokoru, djela ljubavi i ne bi nikoga unaprijed osudio, nego bi svakomu dao priliku za popravak, a i sam je rekao: „Nisam došao svijet osuditi, nego spasiti“. Isus nas voli, ali sigurno bi nas za mnoge stvari i prekorio u želji da se svi spasimo. Sigurno bi nas prekorio za ono što nije dobro, kao i „u ono vrijeme“ kada je opominjao farizeje, saduceje, pismoznance, Herode…: jao vama farizeji…, jao vama pismoznanci…, jao vama narodne vođe…
A jesmo li pravi vjernici? Vjerujemo da jesmo, ali potrebno je stalno na sebi raditi, moliti, i zasigurno možemo uvijek, iz dana u dan, biti bolji. Papa je ovu godinu proglasio Godinom Vjere i nije to učinio bez razloga, jer danas, u vrijeme demokracije koja to nije, naša je vjera na poseban način na ispitu. Crkva nas poziva da obnovimo svoju vjeru, da se vratimo izvorima, da živimo svoju vjeru praktično, a sve nas to preko Crkve poziva Isus Krist.

3.    Kako se odreći ovisnosti današnjice?
Danas imamo zaista puno ovisnosti, npr.: kava, cigarete, TV, mobiteli, droga, alkohol, kladionica, horoskop, novac, facebook... i svakim danom se rađaju nove. Međutim, iako su neke od njih društveno prihvatljive, a neke ne, potrebno je istaknuti da su sve jednako opasne i po čovjeka otrovne, jer svojim djelovanjem uništavaju i dušu i tijelo, ne samo ovisnika, nego i ljudi kojih ih okružuju. Ovisnost je začarani krug u kome se traži sreća i zadovoljstvo, ali samo prividno, jer znamo da prave sreće i zadovoljstva čovjek nema bez Boga. U današnjem konzumerističkom svijetu mnogo je toga što današnjeg čovjeka zaokuplja, zarobljuje, čini ovisnim, što dovodi do razaranja mnogih obitelji, pa društvo u cijelini već trpi velike posljedice. Kako se svega toga odreći? Pa, potrebno se prvenstveno vratiti neprolaznim vrijednostima: Bogu, vjeri, obitelji, istini, pravdi, poštenju, moralu.... Osobno mi je najteže kad sretnem nezadovoljna, potištena i nesretna čovjeka, znajući da nam tako malo treba da budemo sretni, jer s Bogom je sreća na dohvat ruke, pa smo žedni pokraj izvora, gladni pokraj kruha, nesretni pored Boga. Nije rijetkost da mi se dogodi, kada sretnem mladića pa ga upitam: „Kako si momak“?, da mi odgovori: „Bez veze“!; „Šta radiš?“ Životarim!; „Gdje si pošao?“ Lunjam! Ma sve gora od gore! A zašto? Samo zato što nije uspio naći sebe, pronaći Boga, posložiti svoj život i pronaći prave vrijednosti koje ispunjaju čovjeka. Dakle, potrebno se vratiti Bogu, kako bi pronašli sebe i bili ono što jesmo!

4.    Što mislite o raznim sektama koje se sve više šire na našem području?
U današnje vrijeme užurbanog življenja i usredotočenosti na karijeru, posao i svakodnevne obveze, ljudima ostaje premalo vremena za sebe, obitelj i vjeru, pa je mnogima život postao jako stresan i razočaravajući, jer su se jednostavno otuđili i od Boga i od obitelji, a i od sebe samih. Što je vjera slabija, to pogodniji teren za sekte. Što je osoba nestabilnija, to je sektama primamljivija. Nažalost, neki ljudi danas traže odgovore na mnoga životna pitanja na krivim mjestima, kod pogrešnih ljudi, po raznim medijima. Sekte uskaču u taj prazan prostor, love ljude, nude im svoja rješenja i ljudi tu nasjedaju, a nemaju dovoljno osobne vjere da im se mogu oduprijeti, ustvari da su dobro upoznali svoju vjeru i da žive po svojoj vjeri, ne bi dopustili sektama ulazak u njihove živote. Budimo vjerni svom Bogu, svojoj obitelj i sebi samima, pa se nećemo imati čega bojati!

5.    Što vam je najvažnije u župi?
Najvažnije mi je duhovno dobro meni povjerenih vjernika, jer sam poslan od Crkve, kao duhovni pastir, ovoj župi. Kao duhovnog pastira, raduje me vidjeti veliki broj svojih vjernika na sakramentima i na svetim misama, pa sam ovih dana, pred ovo sveto božićno vrijeme, posebno radostan kada gledam razne uzraste vjernika kako dolaze u velikom broju na božićnu sv. Ispovijed, a već sam prije obišao, ispovjedio i pričestio stare i nemoćne u župi, njih oko dvije stotine u gradu i po selima.
Posebno bih istaknuo naše mlade, kojih ima preko 300 uključenih u brojne župne aktivnosti: pjevačke zborove koji imamo više, dramsku sekciju, karitativnu sekciju, dva folklora, ministrante, čitače, apostolski zbor, međužupnu nogometnu ligu Hercegovine... Nastojim tijekom liturgijske godine za sve vjernike, ovisno od starosti, organizirati i upriličiti, uz redovne svete Mise i sakramente, po neki duhovni događaj (predavanje, duhovna obnova, misije...), kako bi zajedno rasli u vjeri i ljubavi prema Kristu!

6.    Jeste li ikad imali tremu prije mise?
Pa nisam baš imao tremu, jer trema čovjeka sputava, dekoncentrira ga, čini ga nesigurnim, a to nije dobro. Treme sam se riješio tijekom svog školovanja, kroz razne nastupe, govore, priredbe, pa zato i želim što više mladih uključiti u razne župne aktivnosti, čitanje, pjevanje, glumu… kao bi svladali tremu, naučili se kontaktirati s ljudima, lijepo izražavati, a sve to dobro dođe u čovjekovu životu. Za sv. Misu uvijek se kratko pripremim, pomolim i to mi onda umjesto treme ulijeva pouzdanje, sigurnost i samokontrolu.

7.    Za Vaše vrijeme pokrenuti  su mnogi  projekti izgradnje u našoj župi. Dokle se došlo u akciji i kakvi su Vaši planovi za budućnost?
Zahvaljujući Bogu, mojim župljanima, našim iseljenicima i dobrim ljudima iz Domovine i svijeta pokrenuli smo i završili mnoge projekte u župi: obnovili smo kompletno crkvu, nabavili crkveni inventar, uredili crkveno dvorište, Trg sv Ilije, Kip sv. ilije, pastoralni centar, muzej i galeriju, lurdsku špilju, obnovili župnu kuću, okućnicu, kuću časnih sestara, postavili satove na zvonik, izgradili novo groblje u Vidovu Polju. Sada radimo na montaži župnih orgulja. Uvijek se materijalno ponešto radi. Ali svakako je uvijek na prvom mjestu duhovno dobro vjernika, mise, vjeronauci, ispovijedi, pričesti, krizme. A planovi za budućnost? Materijalno ćemo raditi koliko nam to budu dopuštale mogućnosti, odnosno koliko uspijemo prikupiti novca. Na duhovnom polju ove godine ćemo se još više angažirati, jer se nalazimo u Godini vjere. Iz toga razloga, sljedeće godine u korizmi, imat ćemo misije u našoj župi i to tjedan dana od 10. do 17. ožujka. To će biti milosni dani u našoj župi, gdje ćemo nastojati preko misionara dominikanaca duhovno obnoviti čitavu župu od djece do najstarijih, kroz razne programe i propovijedi. Svećenik se na župi nikad ne smije posvetiti samo jednoj vrsti aktivnosti, nego se mora pokušati angažirati na svim područjima duhovnoga i materijalnoga života.

8.    Kulturno-duhovni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije?
Prije nekoliko godina uspjeli smo hvala Bogu otkupiti robnu kuću „Stočanku“ u Stocu za Pastoralno-duhovni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije. Ove smo godine krenuli s obnovom i dogradnjom. O tome je pisao o. biskup na biskupijskom portalu, što smo i mi prenijeli na našem župnom portalu. Sljedeće godine nadamo se projekt privesti kraju, na dobrobit svih nas. Svakako, u njemu će se odvijati svi duhovno-pastoralni sadržaji, koji će koristiti vjernicima trebinjske biskupije za duhovno uzdizanje, rast u vjeri  i napredak u znanju.

9.    Kad svećenik stoji ispred oltara i održava propovijed, on ima moć da prenese određenu poruku na druge. Smatrate li da svećenici nekada ne iskorištavaju tu moć dobro ili dovoljno?
Svjesni smo koliku moć ima riječ izgovorena s oltara ili s ambona, jer riječ izgovorena i poslana s toga mjesta se sluša, prima, proživljava i prenosi. Naravno, da mi svećenici, kao i svi drugi ljudi, nemamo iste „talente“, nadarenosti, znanja i vještine, pa stoga i ne možemo iskoristiti uvijek na najbolji mogući način to od Boga dano sredstvo prenošenja Božje riječi i poruke. Zato je stalno potrebna dobra priprema, procjena, trenutak i sadržaj, a to nije baš uvijek lako sve posložiti, jer treba i vremena i volje i umjeća.

10.    Je li teško biti vjernik u današnje doba?
Vjera je dar Božji koji obuhvaća cijelog čovjeka, njegovo srce i razum, pa je stoga uvijek teško biti dobar vjernik, jer svako vrijeme nosi svoje poteškoće, zapreke, zamke i izazove, a kojima je ljudsko srce i razum podložno. U vrijeme prvih stoljeća rimskog carstva vjernike su bacali pred divlje zvjeri, u vrijeme turske vladavine i komunizma svirepo su mučeni, a ovo današnje vrijeme je možda još opasnije i pogubnije. Uživamo izvana svi potpunu slobodu, a nema dana da se u svim medijima, pisanim i elektronskim ne napada ljudski integritet, vjera, Bog i Crkva i sve vrijednosti koje baštinimo u svojoj kršćanskoj povijesti. To sigurno vjernika dovodi u sumnju, malovjernost, dilemu, pa mu treba puno snage, molitve, razuma i volje da ostane nepokolebljiv i ustrajan u svojoj vjeri i vjerskoj praksi.

11.    Smatrate li da je žalosno što se današnje društvo odvaja od Hrvatske tradicije i pokušava kopirati zapad ili Ameriku?
Mi Hrvati slovimo kao jedan od najkatoličkijih naroda svijeta, koji se bori za svoj svjetonazor i duh i sluša Crkvu, za razliku od Zapada, gdje je kriza vjere postala vrlo duboka urastajući u njegove institucije i mentalitet, pa Zapad zbog svoje duboke krize duha danas vjeru „odbacuje“. Reče mi nedavno jedan njemački svećenik: „Mi u Europi jedva čekamo da vi Hrvati uđete u Europsku uniju, da malo zanovite našu vjeru, koja je kao ustajala bara bez života i poleta, a vi ste dobri i praktični vjernici“. Mislim u sebi, ma dobro da vi tako mislite o nama, a znamo mi našu muku. Uočljivo je da i naše hrvatsko društvo gubi tradicijske vrijednosti obitelji, braka, zajedničke molitve, redovite nedjeljne sv. Mise. Da, točno je da sve više kopiramo zapad, pa nam pomalo i vjera postaje folklor, ono vanjsko. Na zapadu je vjera materijalizirana i komercijalizirana. Evo, sada za Božić sve je u znaku vanjštine, kupovine, blještavila, a mnoge će duše ostati prazne, siromašne, depresivne, a Božić je blagdan radosti, mira, zadovoljstva, blagoslova, ako toga nema Božić na zapadu gubi izvorni smisao. Zato nam je potrebno vratiti se izvorima, koji imaju trajne vrijednosti, odnosno vratiti se Bogu od kojega sve polazi!

12.    Poruka župljanima Stoca uoči Božića?
Božićnu poruku svima nama poslali su anđeli nebeski, prije 2000 godina, pjesmom iznad betlehemske štalice: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim“. Ja bih svim mojim župljanima poželio mir, ali ne mir bilo kakav, nego mir koji samo Bog može dati. Božić je blagdam mira, a najviše nam je potrebno mira, u srcu, u braku, u obitelji u zajednici i u čitavom svijetu. Pa neka taj Božji, božićni mir zavlada svima nama i čitavim svijetom.
Svima sretan i veseo Božić pun mira i iskrene radosti, te blagoslovljena i uspješna Nova 2013. godina!

Stolac.co