• 1
  • 2
  • 3

Danas slavimo u Bosni, Hercegovini, ali i Slavoniji, Lici i Dalmaciji, posvuda po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svetog Iliju, velikog proroka Staroga zavjeta. On je i glavni zaštitnik crkvene provincije Bosne-Hercegovine. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga, objavljenog imena:  Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači "Jahve je moj Bog", a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.

Knjiga Sirahova sažima Ilijino djelovanje, njegov život i značenje:

Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. … podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si… da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život" (Sir 48,1-11).

Kako razumjeti lik svetog Ilije proroka? Što ga je najviše obilježilo, što ga je odredilo kao čovjeka vjere i glasnika Božjeg? Mogli bismo reći: Ilija je živio, postupao, djelovao i molio uvijek u svijesti Božje nazočnosti, Božje blizine. Uvijek je hodio pred licem Božjim. Boga tražio i Bogu služio. U svim svojim životnim nevoljama kroz koje je prolazio vazda je revnovao za slavu Božju, spas duše i spas svoga Izraelskog naroda, da ga Bogu vrati, da ga na Božje pute izvede.

Božja riječ koja nam je danas naviještena opisuje jedan trenutak Ilijina života kad je kao čovjek pao u malodušje – rezignaciju – što bi značilo: predati se, odustati, nemati snage za dalje. Ilija želi umrijeti. Napatio se u borbi s lažnim prorocima lažnih bogova, umorio se svjedočiti Boga jedinoga. Kao da je u tom času života i sam zaboravio kome služi i za koga revnuje.

Treba mu okrepa, nova snaga, novi polet, jasan cilj i smisao, ma treba mu Božja blizina, prisutnost. Valjda se u tom času samo na svoje snage oslonio, a onda je mogao samo vidjeti koliko je slab. Zato ga Gospod po anđelu krijepi, odmara i šalje i vodi do novog susreta s Bogom živim. Ilija treba otkriti Božju prisutnost u znakovima prirode kojima je svjedok, koje osjeća. Najprije vihor – silan vjetar, pa potres, pa oganj. Ne zna se što je strašnije. Vjetar lomi, potres zemlju otvara, oganj pali i u pepeo pretvara. Zar to nije sila Božja? Ilija osjeća strahotu ovih sila, ali ne prepoznaje da mu se u njima Bog približava. Na koncu dolazi blagi lahor koji ga pomiluje i tad osjeća da ga je Bog pohodio, da ga je utješiti došao, da mu svoju naklonost pokazuje. Doživljava Ilija riječi psalmiste: Pokazat ćeš mi stazu u životpuninu radosti pred licem svojim – sebi s desna blaženstvo vječno! Tu je Bog koji ga ljubi, tješi, raduje, hrabri i daje snage da nastavi putem u Život.

Na čudesan način, kako to već Božja Riječ čini, sveti Petar hrabri prve kršćane u teškim vremenima progona kad je trebalo vjeru sačuvati i od vjere u Božju pomoć živjeti. Piše sv. Petar: Isusa Krista ljubite, njemu vjerujete, u njemu se radujete! – Zašto? – Jer postigoste svrhu, cilj, smisao svih napora i žrtava: SPASENJE DUŠE, ŽIVOT U BOGU ZAUVIJEK. Tome su zalog Kristove patnje, ljubav na križu iskazana, slava Uskrsnuća očitovana. To su, kaže Petar, naviještali svi proroci, to je objava Božja i istina razglašena silom Duha Svetoga.

Evanđelje donosi događaj Isusova preobraženja na brdu, pred trojicom svojih učenika. A pojavljuje se i Ilija s Mojsijem. Čudesan događaj u Božjem naumu i objavi kojega je kao djelo spasenja sv. Ivan Pavao II. uvrstio kao četvrtu deseticu krunice u Otajstvu svjetla. Isus je na putu za Jeruzalem gdje će podnijeti muku potpunog predanja u ruke ljudima. Biti će osuđen, osramoćen, izmrcvaren, raspet – ubijen. Isus o tome razgovara s Mojsijem i Ilijom, a ono što ga čeka evanđelje naziva Izlazak – Kristova Pasha. Mojsije dobro zna što je Izlazak iz Egipta i koja je cijena oslobođenja od egipatskog ropstva. Pred anđelom smrti spašeni su krvlju jaganjca kojom su namazali svoje pragove, dovratnike. ILIJA dobro zna kako mu je utjeha i ohrabrenje bilo potrebno da ispuni što je Bog za njega naumio. Ilija smrti nije okusio, nego je na nebo bio uznesen, Bog ga k sebi uzeo jer je tako i živio, uvijek Boga tražeći i slušajući. Njih dvojica označavaju što će Isusova smrt i Uskrsnuće značiti: Izlazak, oslobođenje od grijeha i vječni život za one koji u Krista povjeruju.

Za to vrijeme, trojica učenika pozaspala. A kad se probudiše ugledaše slavu Božju. Zadivljeni apostoli žele ostati tu zauvijek. Ništa im više ne treba. Toliko im je lijepo. Zapanjeni su, a onda i prestrašeni. To još nisu doživjeli, to još nisu vidjeli, a kamoli razumjeli. Zato se čuje Očev glas: Ovo je Sin moj, Izabranik, njega slušajte! Apostoli će tek poslije Isusova uskrsnuća moći razumjeti čemu su bili svjedoci.

O tome danas Božja Riječ i tako o svetom Iliji. A sad bi mi to trebali uzeti kao neku vrst ogledala da se u njoj nađemo, prepoznamo i glas Božji poslušamo.

Koliko nam danas utjehe treba? Koliko smo puta i sami htjeli odustati na raznim poljima života: možda poštenja, ili obitelji, ili nekog prijateljstva ili se u molitvi umorili, ili razočarani događajima koji nas okružuju pokušavali štogod svojim snagama riješiti? Uvijek ćemo iznova doći do toga da nam utjehe Božje treba, da nam snage Božje treba. Ilija nam pokazuje. Njegove nam ustrajnosti treba, njegove ustrajnosti hoda do susreta s Bogom živim.

Sveti Ilija nas uči kako da svoj život gledamo u toj svjetlosti Neba, vječnosti, sjaja s brda preobraženja, gdje se osjeća blizina Božjeg Lica. Da sve što činimo, govorimo i mislimo, sve što živimo bude življeno pred Bogom kome zauvijek idemo, koji nas čeka, koji nas ljubi i spasenje daruje.

Očev glas: Ovo je Sin moj, Izabranik, njega slušajte! Ponašati se jedni prema drugima kako nas je Krist učio: ljubavi, milosrđu, požrtvovnosti, opraštanju, zajedništvu koje ne poznaje razdore.

Ilija ostaje vjeran do kraja. Ostati vjerni, ne dati se zavesti prolaznostima ovoga svijeta. Uvijek znati komu sam povjerovao: Bogu trojedinome, Isitni spasenja objavljenoj u Isusu Kristu. Sveti Ilija nas uči kako bdjeti nad spasenjem duše svoje i spasenjem svoga naroda. Samo je taj cilj vrijedan svake žrtve, a sve ostalo – što će nam sva blaga ovoga svijeta, ako to izgubimo.

Bog svemogući spasio je svijet žrtvom svoga jedinorođenog Sina i vrata neba otvorio svima koji povjeruju, koji u vjeri ustraju.

Bog je žrtvu Ilijinu primio, njegovu ustrajnost u traženju Boga  - pa i kad je Ilija bio slab i potreban utjehe i okrepe. Ali ju je Ilija u Boga tražio, ne u svijetu i zavodljivostima koje nudi svijet kao laka i brza rješenja: popi ovo i bit će ti dobro – kupi ono i bit ćeš sretan – priušti si ovo ili ono pa ćeš naći mir.

Kažu, da je jedan filozof svaki dan dolazio na tržnicu, Pazar. Svaki bi stol detaljno pregledao, ponuđenu robu pregledavao, ali nikada ništa nije kupio.

Nakon više dana, zaustavi ga jedan trgovac i prigovori…. Nikada ništa niste kupili, zašto uopće dolazite? – Dolazim vidjeti što mi sve ne treba!

Mudrost za poželjeti, tako potrebna današnjem vremenu.

Tako nam je potrebna Ekologija duha više nego ikada. Čime se hrani duša? – Lažne slobode danas koje su samo nove metode zarobljavanja – Što će nam sve ako sebe izgubimo, ako nam cilj postane nejasan?

Zato nam danas treba zagovor svetog Ilije i da nas njegov životni put hrabri, njegov primjer nadahnjuje.

Molimo da se i u našim obiteljima dogodi čudo iz Kane, da se voda života pretvori u radost života, radost služenja, rasta u vjeri i ustrajnoj molitvi. Pa da se svi jednom okupimo u vječnoj radosti neba, u vječnoj pobjedi Uskrsnuća tvoga Sina, našeg jedinog Spasitelja. Sačuvajmo ono što nam je najsvetije: - Hrvatska katolička obitelj dnevno moli ide nedjeljom na svetu misu!, još od Branimirove godine 1979.!

Draga braćo i sestre, Ilijini štovatelji - budite najprije Božji – budite slika njegove ljubavi – budite Kristovi i ne zaboravite svojih korijena, svoje Domovine i naroda, sačuvajte svoj identitet čuvajući svoju vjeru i svoje obitelji! Amen